U vinorodnom kraju ponad Lijepog plavog Dunava „koji je kod Iloka najljepši“ kako reče pjesnik, na obroncima Fruške gore, smjestio se stari kraljevski grad Ilok. Zbog prirodnih ljepota Ilok se uspoređuje sa Opatijom, a zbog sačuvane srednjovjekovne utvrde i bogatstva spomenika kulture s Dubrovnikom. 

Stara tvrđava sa crkvom sv.Ivana Kapistrana, smještena je u središtu grada u zelenilu parkova, okružena naseljem, koje se utisnulo u pitome brežuljke obronaka Fruške gore. 

Ilok se nalazi u najistočnijem dijelu Republike hrvatske, u Vukovarsko – srijemskoj županiji. Od 1993. godine sjedište je lokalne uprave za mjesta Bapska, Mohovo i Šarengrad. 

Područje Grada Iloka obuhvaća 128,89 km2, na kojem je 1991. godine živjelo 9748 stanovnika. Po popisu iz 2001. godine na području Grada Iloka živi 8351 stanovnik. 

Kod Iloka su granični prijelazi za Vojvodinu: preko Dunavskog mosta u Bačku Palanku, srijemskom stranom u Neštin prema Petrovaradinu, na južnoj stranisu prijelazi u Ljubu sa Sr.Mtrovicu , i u Sot prema Šidu. U Bapkoj je granični prijelaz za Šid. 

Ilok je prometno povezan autobusnim linijama s Vukovarom, Vinkovcima, Županjom, Slavonskim Brodom, Osijekom i Zagrebom. Autobusna linija dva puta tjedno povezuje Ilok i Beč, te Ilok i Švicarsku. Više autobusnih linija vozi u Bačku Palanku i Novi Sad.

I Z   P R O Š L O S T I   I L O K A

Arheološki nalazi svjedoče o bogatom kulturnom naslijeđu na području Iloka, što potvrđuju mnogobrojni nalazi od kamenog doba. U tvrđavi se može pratit neprekinutost življenja od vremena eneolita, tj. Od 2400. godine prije Krista – početka bakrenog doba, te brončanog razdoblja, kada je postojalo naselje vinkovačke kulture, do naših dana.

U vrijeme Rimskog carstva, na mjestu gdje je Ilok nalazila se konjička utvrda Cuccium. Iz tog razdoblja lijep je broj vrijednih nalaza: sarkofazi, djelovi nadgrobnih spomenika, a 2000. godine pronađena je nadgrobna ploča s latinskim natpisom. Rimljani su donijeli plemenitu vinovu lozu na ovo područje, može se reći da je ona živi spomenik rimske kulture.

Cuccium je imao vodovod s izvora Vodena glava, pet kilometara južno od utvrde, o čemu svjedoče kreamičke vodovodne cijevi, koje se nalaze po gradu.

Obilje je nalaza iz vremena seobe naroda i srednjeg vijeka. Bogatstvo događanja na prostoru Iloka, može se pratiti kroz materijalne svjedoke prošlosti i kroz pisanu građu.

Najraniji poznati spomen Iloka potječe iz 1317. godine u dokumentu koji je izdao vlasnik grada magister Nikola, sin Ugrina i unuk Poušov iz roda Csak, koji uzima ime „Iločki“. Pretpostavlja se da je Ugrin izgradio utvrdu krajem 13. st. ili početkom 14. st. U pisanim spomenicima u tvrđevi se spominje više crkava i samostana.

Smrću Nikolinog sina Ladislava izumire obitelj Csak-Iločki, hrvatsko-ugarski kralj Ludovik raspolaže njihovim posjedima, a 1365. godine glavni posjed, Grad Ilok daje palatinu Nikoli Kontu i njegovom nećaku Ladislavu. Poslije obitelj uzima naziv „Iločki“, a najpoznatiji član je Nikola Iločki (oko 1410. – 1477.), bio je kralj Bosne od 1471 do smrti, 1477. godine, kovao je vlastiti novac. Nikolu je kao gospodar imanja naslijedio sin Lovro (oko 1460. – oko 1525.). Uz tvrđavu i dvor gospodara grada, uz više crkava i kapela, u gradu je postojala bolnica i ubožnica. Temelji srednjovjekovnih crkava otkriveni su u tvrđavi.

Hrvatsko – ugarski kralj ladislav 1453. godine dao je Iloku privilegije grada, a u svečanom obliku Statut grada potvrdio je kralj Ludovik II 1525. godine. Statut je likovno opremio minijaturist Juraj Julije Klović (1498. – 1578.) koji je naslikao i grb grada.

Drugi vrijedan pisani sponemik grada Iloka je djelo „Čudesa brata Ivana Kapistrana“ iz 1460. godine. U „Čudesima“ se u Iloku spominju mnoga zanimanja, među njima i učitelja – literat, gradski notar, što svjedoči o kulturnom i gospodarskom razvoju grada. U popisima sveučilištaraca u Beču od 1453. godine do 1630. godine više je studenata iz Iloka.

Osmanlije su gospodari Iloka od 1526. do 1688. godine. U gradu su sačuvani spomenici islamske kulture turbe – grob uglednog turčina i hamam – obredno kupalište.

Austrijski car Leopold je 1697. godine poklonio Ilok i posjede u Srijemu obitelji Odescalchi kao naknadu za pomoć pape Inocenta XI. Odescalchi (1611. – 1689.) od 336,000 forinti za vojnu protiv osmanlija. Prvi vlasnik posjeda bio je Livio Odescalchi (1652. – 1713.) koji se istakao kao vojskovođa u obrani Beča 1683. godine.

Knezovi Odescalchi obnovili su početkom 18. stoljeća dvor knezova Iločkih iz srednjeg vijeka, a kasnijim dogradnjama dvorac je u 19. stoljeću dobio današnji izgled. Najnovija konzervatorsko restauratorska istraživanja daju novu sliku gradnje ovog objekta. Otkrivena je srednjovjekovna dvorana s renesansnim kamenim prozorima. 

Ilok je u povjesnim razdobljima bio središte ovog dijela srijema: u 18. i prvoj polovici 19. stoljeća u gradu je sjedište podžupana Srijemske županije, sjedište kotara i kotarskog suda, te trgovačko i sajamsko središte. U drugoj polovici 19. stoljeća organizirane su banke, štedionice i zadruge, kao prateći zavodi napretka gospodarstva. 

U drugoj polovici 19. stoljeća u Ilok dolaze Slovaci evangeličke vjere, koji su organizirali vjerski, prosvjetni i kulturni život. U Iloku je bilo sjedište prvog biskupa Slovačke evangeličke crkve u Kraljevini Jugoslaviji, Adama Vereša (1883. – 1931.). Iločki Slovaci imaju evangeličku crkvu i Slovački narodni dom, koji je izgrađen 1952. godine. Najbrojnija slovačka zajednica u Republici Hrvatskoj je u Iloku. 

Židovska zajednica izgradila je u Iloku sinagogu 1855. godine, koja je uništena 1942. godine. Sačuvano je židovsko groblje na južnom dijelu Iloka.

Krajem 19. st. U gradu postoji tiskara, tiskaju se novine „Sremac“ (1886. – 1887.), „Rodoljub“ (1890.), „Iločanin“ (1906.), „Narodna sloga“ (1923. – 1927.), „Iločki glasnik“ (1933.),  o Mladen Barbarić uređuje list za djecu „Anđeo čuvar“ (1903. – 1915.). Slovački prosvjetni,kulturni i vjerski djelatnik Jozef Maliak (1854. – 1945.), izdaje list na slovačkom jeziku „Domacnost' a škola“.  Godine 1960. – 1990. izlazio je tvornički list „Iteks“. Danas Ilok ima „Iločki list“, koji je počeo izlaziti 1994. godine.

Poslije 1945. godine s novim republičkim granicama, Ilok gubi svoje prirodno zaleđe, a od 1962. godine pripojen je općini Vukovar i postaje mjesna zajednica.

Poslije drugog svjetskog rata u gradu su postojale radne organizacije: Tvornica trikotaže „Iteks“, Tvornica namještaja „Zvijezda“, koja se poslije preusmjerila na izradu obuće u sastavu „Borova“, Poljoprivredno i trgovačko poduzeće „Agrokomerc“, Građevinsko i komunalno poduzeće „Razvitak“, Poljoprivredno i vinogradarsko poduzeće „VUPIK“ i dr. Nažalost gospodarskom krizom poslije 1980. godine poduzeća su nazadovala i 1990. godine Ilok se našao u veoma lošem položaju.

F R A NJ E V A Č K I   S A M O S T A N   I   C R K V A   SV.  

I V A N A  K A P I S T R A N A

Franjevci su u Iloku u prvoj polovici 14. st., kada je izgrađeno zapadno krilo samostana, dok je samostanska crkva Uznesenja Marijina građena 1349. godine. Crkvu je obnovio i produžio  Nikola Iločki poslije smrti sv. Ivana Kapistrana (1386. – 1456.), koji je umro u Iloku 23. listopada 1456. godine. Današnja župna i franjevačka crkva je od 1700. godine posvećena sv. Ivanu Kapistranu , kojega je Katolička crkva uvrstila u popis svetaca 1690. godine. Crkva je od 1906. – 1913. godine, obnovljena u novogotskom slogu po nacrtima Hermana Bolle-a (1845. – 1926.) pod vodstvom domaćeg franjevca o. Mladena Barbarića (1873. – 1936.)

U kapeli ispod tornja, koja se nalazi na mjestu gdje je prema tradiciji bila ćelija u kojoj je umro sv. Ivan Kapistran nalazi se slika Mirka Račkog (1879. -1982.) iz 1909. godine „Posljednji blagoslov sv. Ivana Kapistrana“. Keramike Ivana Mršića postavljene su 2002. godine iznad ulaznih vrata crkve sv. Ivana Kapistrana. Katolička župa u Iloku spominje se 1332. godine.

U 18. stoljeću u Franjevačkom samostanu djeluje filozofsko i teološko učilište, te druge škole za pripravu kandidata za franjevački red. Sačuvana je bogata knjižnica, smještena u srednjovjekovnoj kuli koja je u sklopu samostana. Na samostanskoj blagovaonici sačuvan je barokni portal i vrata iz 1727. godine rađena u intarziji, a u blagovaonici su stolovi iz istoga vremena, te umjetničke slike iz 18. i 19. stoljeća. U samostanu je postavljena zbirka slika „Sv. Ivan Kapistran na Dunavu“ ak. slikara Stanka Zubovića, djela slikara Ivana Rocha, Mirjane zajec Vulić, Ivana Francuza i Jelke Benešić. 

N A J N O V I J E   D O B A

Dana 17.listopada 1991. godine većina stanovnika Iloka i okolnih mjesta morala je napustiti svoje domove zbog ratnih opasnosti i okruženja JNA i paravojnih jedinica. Manji dio stanovnika: stariji Hrvati, domaći Srbi, i veći dio Slovaka ostaju u Iloku. Uz vjernike – katolike ostaje fra Marko Malović. Prognani Iločani bili su smješteni diljem Hrvatske, a mnogi i u zemljama Europe.

Ilok je ušao u pravni poredak Republike Hrvatske mirnom reintegracijom i povratkom lokalne samouprave u grad, u lipnju 1997. godine.

Gospodarstvo u gradu oživljuje, te rade tvrtke Industrija trikotaže „Iteks“, Stanko Ivanek, Hrvatske šume, Razvitak, Agro-Ilok, mnoge trgovačke i ugostiteljske radnje, pekarnice, slastičarnice i druge uslužne djelatnosti.

K U L T U R N E   I   P R O S V J E T N E  P R I L I K E   U  

G R A D U

Od druge polovice 19. stoljeća u gradu djeluje više kulturno – prosvjetnih i športskih društava i ustanova koje su nositelji društvenog, kulturnog i športskog društva.

Od 1865. godine djeluje Gradska čitaonica koja s prekidima i raznim organizacijskim promjenama postoji i danas kao Gradska knjižnica i čitaonica. Oko 1875. godine postoji Limena glazba, a oko 1890. i Tamburaški sastav. Iločki tamburaši nastupili su u Bosansko – hercegovačkom paviljonu na Svjetskoj izložbi u Parizu 1900. godine.

Godine 1894. godine osnovano je Hrvatsko pjevačko društvo „Sloga“, 1906. godine „Hrvatski sokol“, od 1921 godine djeluje Hrvatsko kulturno prosvjetno društvo „Zrinski“, a od 1928. godine i slovačko kulturno prosvjetno društvo „Ljudevit Štur“. Prva kazališna predstava na slovačkom jeziku održana je 1914. godine i ta se tradicija održala do danas.

U Iloku postoji osmogodišnja škola s hrvatskim i slovačkim nastavnim jezikom i Strednja škola sa gimnazijskim, ekonomskim, obrtničkim i poljoprivrednim smjerovima. Dječiji vrtić smješten je u starom gradu.

Muzej Grada Iloka osnovan je 1952. godine, a u Dvorcu Odescalchi smješten je 1969. godine s bogatom arheološkom, povjesnom i etnografskom građom, zbirkom umjetnina starih majstora, umjetnina 20. stoljeća i djelima iz likovne kolonije „In signo terrae“ Ilok. U vrijeme progonstva Iločana održana su tri saziva Likovne kolonije u Zagrebu, 1992., Rabcu 1995. i Labinu 1996. godine. U ovo vrijeme obnavlja se dvorac Odescalchi u kojemu se nalazi Muzej grada Iloka i vrše se pripreme za novi stalni postav muzeja. Iako u muzeju nema postava bogata dokumentarna i knjižna građa može se koristiti u prostorima muzeja prema dogovoru.

U Poglavarstvu grada Iloka postavljena je donacija Tomislava Supeka Muzeju grada Iloka „Zbirka umjetnina i primjenjene umjetnosti s vinskim motivima“. U prostorima Poglavarstva muzej organizira izložbe i druga kulturna događanja za vrijeme obnove Dvorca Odescalchi.

P O Z N A T I   I L O Č A N I

U Iloku je 23. listopada 1456. godine umro je sv. Ivan Kapistran, talijanski franjevac koji je bio propovjednik križarske vojne protiv Osmanlija. Nakon bitke kod Beograda, kada je kršćanska vojska pod zapovjedništvom Ivana Hunjadija, 22. srpnja 1456. godine pobijedila Osmanlije i obranila Europu, Ivan Kapistran dolazi u Ilok, gdje je i umro. Kapistran se rodio u srednjoj Italiji u gradiću Capestrano  24. lipnja 1386. godine. Završio je pravo, a poslije je postao franjevac. Pape su ga kao dobrog pravnika i propovjednika slali u mnoge mirotvorne i propovjedničke misije. Kapistran se zauzimao za obnovu Crkve, iskorjenjivanje krivovjerja, obnovu Franjevačkog reda i na kraju propovijedanje i poticanje obrane Europe od Osmanlija.

A.G.Matoš je na jednom mjestu napisao da u vinorodnim krajevima napreduje sve što je lijepo: pjesništvo, glazba, umjetnost. Upravo iločko i srijemsko podneblje dalo je više pjesnika, književnika, znanstvenika i umjetnika. Spominjemo samo neke.

U turskom Iloku rođen je franjevac o. Petar Pastirović (1668.? – 1738), za kojega se drži da je prvi pjesnik poslije oslobođenja Slavonije od Turaka.

Najpoznatili Iločanin u književnom, prevodilačkom i kazališnom svijetu je Julije Benešić (1883. – 1957.) koji je bio intendant Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, a preveo je veliki broj književnih djela napose s poljskog na hrvatski jezik. Književnik je bio i njegov stariji brat Ante Benešić (1864. – 1916.) koji je pjesnik anakreontike i pisac dramskih djela napose za diletante, iako su njegova djela izvođena i u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu. Već prije spomenuti o. Mladen Barbarić, književnik, pjesnik i povjesničar, Ferdo Nikolić (1890. – 1985.) povjesničar književnosti, Josip Lakatoš (1884. – 1953.) pisac djela iz gospodarstva, Ivan Rengjeo (1884. – 1962.) numizmatičar i pisac stručnih djela iz numizmatike, Adam Vereš (1883. – 1931.) slovački biskup i dr.

Sva ta bogatstva: prirodna, maretijalna, kulturnai duhovna daju Iloku posebnu draž, a on je opisan i opjevan i do danas je cilj mnogih ljubitelja lijepog i rodoljubnog, jer se iz ovoga maloga grada širi po Srijemu hrvatska svijest.

V I N O G R A D A R S T V O

Ilok je vinorodni kraj, razvijeno je vinogradarstvo i podrumarstvo. Ovo vinorodno područje ima sve uvjete za otvaranje „vinske ceste“. Podižu se novi nasadi vinograda sa većim asortimanom grožđa, povaćevaju se podrumski kapaciteti  proizvođača vina koji svoja vina nude na tržištu.

U srednjem vijeku poznata su kvalitetna srijemska vina. Iločka vina dobivala su nagrade i odličja na mnogim izložbama od druge polovice 19. stoljeća u mnogim europskim gradovima: Parizu, Trstu, Budimpešti, Ljubljani, Zagrebu, Novom Sadu i dr. Kako bi se što više uznapređivalo vinogradarstvo 1899. godine, osnovana je u Iloku Kraljevska vinogradarska škola, čiju tradiciju Srednja škola Ilok gaji do danas. Srednja škola ima svoje nasade vinograda, rasadnik kalemova i podrumarstvo.

Vlastelinstvo Odescalchi uredilo je ispod dvorca podrume, koji su sada u vlasništvu poduzeća „Iločki podrumi“.

U Iloku se njeguju običaji vezani uz vinogradarstvo, blagdan sv. Vinka, te turističko – kulturna i gospodarska priredba „Iločka berba grožđa“.

Prirodne ljepote, kulturno naslijeđe, dobra vina, mesni i riblji specijaliteti pogoduju razvoju turizma, lova i ribolova.

Š P O R T    U   I L O K U

U Iloku djeluje HNK „Fruškogorac“ koji ima lijepo uređeno igralište. Nogometni klubovi postoje u Bapskoj, Mohovu i šarengradu. Košarkaški klub organizira na igralištima u tvrđavi, noćne turnire u košarci i malom nogometu u mjesecu lipnju i srpnju. Šahovski klub okuplja ljubitelje šaha, a u mjesecu rujnu uz „Iločku berbu grožđa“ organizira šahovski festival. Na zaravni iznad Lovke uređena su igrališta Teniskog kluba Ilok. Iločko područje bogato je šumama i ima velike površine lovišta o kojima skrbe dva lovačka društva i tvrtka „Hrvatske šume“. Područje je bogato visokom i niskom divljači, te raznovrsnim pticama. Iz iločkih lovišta mnogi lovci nose vrijedne trofeje. Ribarenje i ribolov je privredna grana iločkog kraja. Ribolov udičarenjem moguć je u suradnji sa ribičkim društvom „Šaran“ Ilok na rijeci Dunav od Iloka do Mohova, tj. U dužini od 15 km. Dunav je bogat ribom: šaran, som, smuđ, štuka, kečiga i dr., a ljepota krajolika upotpunjava doživljaj ribarenja.

R A D O Š

Radoš je najistočnije naselje u Republici Hrvatskoj, udaljeno 2 km od Iloka. Naselje se stisnulo među pitome brežuljke Fruške gore, a na njegovim prilazima su nasadi hmelja, koji se u Iloku prerađuje u poluproizvod za proizvodnju piva. Vinogradi i vinogradarski pogoni trvtke „Agro-Ilok“ nalaze se upravo na ovim vinorodnim brežuljcima koji su uvijek obasjani suncem.

U prirodnoj ljepoti okoline nalazile su se u prvoj polovini 20. stoljeća, vile iločke gospode i lijepe vinogradarske kuće u kojima su živjeli vinogradari – „vinciliri“, a vlasnici su dolazili s gostima u ljetnim mjesecima, napose o zriobi grožđa u „pudarinu“ kada su priređivane veselice sa specijalnim  jelom „iločki vinogradarski ćevap“.

B A P S K A

Današnja Bapska je nastala od dva naselja stare Bapske i Novaka. U bapskoj je poznato pretpovijesno naselje Gradac. Na groblju se nalazi romanička crkva iz 13. stoljeća posvećena Majci Božjoj – Gospi Bapskoj. Crkva je u više navrata obnavljana.

Župa se spominje 1332. godine. U samom mjestu nalazi se barokna župna crkva sv. Juraja iz 1764. godine, koja je imala vrijedni barokni inventar.

U Bapskoj se njeguju narodni običaji i čuva tradicijska nošnja. Još uvijek ima tkalja i vezilja.

U blizini se nalazi nekadašnje imanje grofa Eltz, Pajzoš, poznati vinogradarski predio, gdje je postojala barokna kapelica i podrumski kompleks.

Š A R E N G R A D

Šarengrad je bogat arheološkim nalazima iz hallstattskog, latenskog i rimskog razdoblja. Srednjovjekovnu utvrdu izgradio je 1405. godine ban Ivan Morovički, a nešto kasnije i franjevački samostan i crkvu sv. Petra i Pavla sa tornjem u gotičkom stilu. Kasnijim dogradnjama crkva dobiva gotičke i barokne elemente. Gotički toranj građen je od temelja do vrha opekom, te je jedinstven spomenik u ovim prostorima.

M O H O V O

Ime mjesta nastalo je iz osobnog imena Mohor, velikaša koji su bili utjecajni na ovim prostorima. Župa u Mohovu spominje se 1332. godine. U srednjem vijeku na posjedu Beles bila je crkva Našašća sv. Križa. Mjesto je pripadalo Vlastelinstvu Vukovar, a 1736. godine imalo je 23 kućanstva i oko 130 stanovnika. U selu postoji ribnjak s mogućnošću razvoja športsko rekreacijskog turizma.

Pri izradi članka korišteni tekstovi iz knjige „Grad Ilok“ autora gosp. Mate Batorović.